Licemjerje na kvadrat
|
Blog-oduševljenje je brzo splasnulo. Definitivno nisam tip koji će svaki dan-dva nešto napisati i biti stalno na blogu, vjerojatno zato jer stalno u životu nešto pišem, moj posao je pisanje pa jednostavno nemam volje toliko pisati u slobodno vrijeme. Odlučila sam ne odmah brisati blog nego pustiti ga i pisati samo kad sam posebno inspirirana. Danas je takav dan. Baš sam inspirirana a i isfrustrirana. Mnogim stvarima, a pogotovo nekima koje me uvijek iznova isfrustriraju. Ovdje bih prvenstveno mogla izdvojiti licemjerje. Od privatnog života do općenite situacije u našoj javnosti, licemjerje je konstanta. Neću o licemjerju općenito nego o jednom njegovom aspektu o kojem se u zadnje vrijeme jako puno razglaba. Pobačaj, tj. pravo žene na isti. Nije bitno koja je situacija, možda je cura premlada, ili se pak trudnoća desila ženi od svojih 45 godina kojoj ne pada na pamet imati bebu uz svoju odraslu djecu. Situacija ima još milijon. Oko pitanja pobačaja lome se koplja. Moje mišljenje je da apsolutno zakonske zabrane ne dolaze u obzir. Time neće biti manje pobačaja već samo više napuštene djece i više će žena umirati od posljedica nestručno obavljenih pobačaja. Oni koji imaju love uvijek će moći napraviti pobačaj. Portugal ima zakon o zabrani i situacija je katastrofalna. Čak i jedna zemlja poput Italije koja ipak je malo više katolička od Hrvatske nema takvog zakona. Znači, zakon se NE SMIJE donijeti. Edukacija je pak neophodna. Danas praktički djeca stupaju u odnose a nemaju pojma o tome. Kontracepcija se kod nas generalno malo koristi. Većinom je to "prekinuti snošaj" koji je totalno nepouzdan. Puno žena ne bi pilule, a muški pak "ne vole kondom". Oprostite, ali tko je ovdje lud?! Ne možemo imati i ovce i novce. Tko nije spreman za dijete neka napravi sve što je u njegovoj moći da mu se dijete ne desi. Pobačaj nije sredstvo kontracepcije. Ja nisam protiv pobačaja. Ima situacija u kojima bih ga napravila ( npr. gore navedeni primjer o ženi od 45 godina). Ono što mi stvarno ide na živce jest stav u našoj javnosti o ženama koje ga rade. One su ni više ni manje nego – ubojice. Mislim, stvarno, one su UBOJICE a nekim pravim ubojicama i zločincima se daju ulice i trgovi, pjeva im se na koncertima, itd., itd. Nije li to licemjerje? Nije li Bush bio licemjeran kad je pokušavao spasiti život Terry Schiavo a u isto vrijeme ubija bezbroj Iračana. Zar je njihov život manje vrijedan od njenog? Ove me stvari nerviraju. Ima li još tko takav ovdje? |